"Ti se to šališ",izbacivač je rekao s rukama prekriženima preko masivnih prsa.Zurio je dolje u dečka u crvenoj jakni na kopčanje i odmahivao obrijanom glavom. "Ne možeš to unijeti ovamo."
Pedeset ili više tinejđera koji su čekali van kluba Pandemonium nagnulo se prema naprijed da prisluškuju.Bilo je teško upasti u klub za sve generacije,posebno u nedjelju,te se ništa zanimljivo većinom nije događalo u redu.Izbacivači su bili nagli te bi se odmah obrušili na nekog tko im je izgledao kao da će izazvati nevolju.Petnaestogodišnja Clary Fray,koja je stajala u redu sa svojim prijateljem,Simonom,nagnula se zajedno s ostalima,nadajući se nekom uzbuđenju.
"A,daj,molim te." Dečko je podignuo stvar iznad glave.Izgledalo je kao drveni kolac,zašiljen na jednoj strani. "Dio je mog kostima."
Izbacivač je podignuo obrvu. " A on bi bio?"
Dečko je nasmiješio.Izgledao je dosta normalno,Clary je pomislila,za Pandemonium.Kosa mu je bila obojena električno plavo i stršila mu je oko glave kao pipci prestrašene hobotnice,ali nije imao nikakvih tetovaža i velikih metalnih kolutova u ušima ili usnama. "Lovac na vampire." Pritisnuo je drvenu stvar u pod.Savinula se jednako kao što bi se i svinula travka. "Lažno je.Guma.Vidiš?"
Dečkove velike oči bile su previše svijetlo zelene,Clary je primijetila : boje antifriza,proljetne trave.Obojane kontaktne leće,vjerojatno.Izbacivač je slegnuo ramenima,odjednom dosađen. "Kako god.Uđi."
Dečko je prošao kraj njega,brz kao jegulja.Clary se sviđao način gibanja njegovih ramena,način na koji je zabacivao kosu dok je hodao.Postajala je riječ koju bi njena majka iskoristila za njega -neoprezan .
"Bio ti je sladak",Simon je rekao,zvučajući olako. "Nije li?"
Clary ga je lupila laktom u rebra ali nije ništa rekla.
Unutar,klub je bio pun suhog dima.Šarena svjetla igrala su se preko podija,pretvarajući ga u šarenu bajku plave i zelene,ružičaste i zlatne.
Dečko u crvenoj jakni pogladio je dug kao britvu oštar mač u rukama sa prepredenim smiješkom na usnama.Bilo je tako lako - samo malo glamura na mač,da izgleda bezopasno.Glamur na oči,te u trenutku kad ga je izbacivač pogledao u njih,već je bio unutra.Naravno,mogao je ući bez svih tih problema,ali to je sve bio dio zabave - zezanje smrtnika,raditi sve to ispred njih,zabavljajući se praznim pogledima na njihovim naivnim ovčjim licima.
Nije da ljudi nisu imali svoje namjene.Dečkove zelene oči prošle su preko podija,gdje su se vitki udovi gibali pod krpama od svile i crne kože pojavljujući se i nestajući u okretajućim kolonama dima dok su smrtnici plesali.Cure su tresle svoju dugu kosu,dečki su okretali svojim kožom opasanim bokovima,a gola im je koža svjetlucala od znoja.Vitalnost je jednostavno izvirala iz njih,valovi energije od kojih mu se vrtilo.Usne mu se izviju.Nisu znali kako su sretni.Nisu znali kako je to živjeti život u mrtvom svijetu,gdje je sunce visjelo nisko na nebu kao izgoreni pepeo.Njihovi životi gorjeli su svijetlo kao plameni svijeća – isto tako bilo ih je lako ugasiti.
Njegova se ruka stegla oko oštrice koju je nosio,te je krenuo prema podiju kad je djevojka izašla iz mase ljudi i krenula prema njemu.Zurio je u nju.Bila je lijepa,za čovjeka - duga kosa boje skoro pa crne tinte,ugljene oči.Bijela haljina do poda,slična onima kakve su žene nosile kad je svijet bio mlađi.
(ovo je sve što zasad imam-molim vas,ispravite me ako sam nešto krivo prevela,neću uzeti za zub)
